Nacionalni park Plitvička jezera se satoji od 16 kaskadnih jezera na rijeci Korani smještenih na području između Male Kapele i Plješivice u Lici. U administrativnom pogledu, manji dio parka se nalazi u općini Slunj, drugi u općini Otočac i Ogulin, dok je najveći dio pod administracijom Korenice.
Region je proglašen nacionalnim parkom 1949. godine.
Plitvička jezera su osobita geološka i hidrogeološka krška pojava. Kompleks jezera je šumovit planinski kraj u kojem je nanizano 16 manjih i većih jezera kristalne smaragdne-modrozelene boje.
Vodeni kapacitet crpi iz brojnih rječica i potoka, a međusobno su spojena pjenušavim kaskadama i šumnim slapovima. Odvojena sedranim barijerama, za koje je bilo odlučno razdoblje od posljednjih desetak hiljada godina, temeljna je osobitost Parka.
Prostrani šumski kompleksi, iznimne prirodne ljepote jezera i slapova, bogatstvo flore i faune, planinski zrak, kontrasti jesenjih boja, šumske staze i drveni mostići i još mnogo toga dio su neponovljive cjeline koju je i UNESCO proglasio svjetskom prirodnom baštinom.
Prema legendi Plitvička jezera su nastala nakon velike suše. Ljudi, životinje i bilje, čeznuli su za kapljicom vode. Narod se molio i molio. Tada se u dolini pojavi Crna Kraljica sa svojom veličanstvenom pratnjom; ona se smilovala narodu i uz jak vjetar i grmljavinu na zemlju je konačno pala kiša. Kiša je padala tako dugo dok razina vode nije narasla dovoljno da oformi jezera.
