Panteon (od gr. Πάνθειον - pantheion; pan - sve + theos - božanski), "sve božije", hram posvećen svim bogovima. U mnogim religijama u slavu bogova podizali su se hramovi. Hramovi su bili mjesta na kojima su se prinosile žrtve bogovima, vršile molitve i ceremonije. Hramovi koji su bili posvećeni svim bogovima nose naziv panteon. Panteoni su tipični za politeizam. U savremenom dobu, panteon označava mjesto gdje se sahranjuju zaslužne ličnosti.
]]
U Rimu, Italija, postoji građevina koja je prvobitno izgrađena kao hram posvećen svim bogovima Starog Rima. Oko 126. godine, za Hadrijanove vladavine, hram je obnovljen. Od VII stoljeća rimski Panteon se koristi kao crkva i najstarija je struktura sa kupolom u Rimu.
Rimski Panteon je kružnog oblika. Na ulazu se nalaze tri reda ogromnih korintskih stubova. Betonska kupola ima otvor na vrhu, okulus, ili Veliko oko kroz koje ulazi svjetlost i služi kao ventilacija. Kupola Panteona u Rimu drži rekord kao najveća samostojeća kupola. Visina od poda do otvora na vrhu kupole i unutrašnji prečnik iznose po 43,3 metra.
Od vremena renesanse ovaj Panteon se koristi kao grobnica. U rimskom Pantenou sahranjeni su slikari Raphael i Annibale Carracci, kompozitor Arcangelo Corelli i arhitekt Baldassare Peruzzi, te dva kralja, Vittorio Emanuele II i Umberto I. U XV stoljeću, Panteon je ukrašen slikama. I dalje se koristi kao crkva, naročito za važnije događaje.
